Okupljanje na Korzu 40, pred vratima PD Kamenjak. Zatim krećemo u Nepoznato. 

Nisu potrebne prijave za ovaj izlet jer su detalji nepoznati. 

Kanjon Vrženica nalazi se na južnom djelu otoka Krka. Započinje ispod vrha Diviška, na istočnoj strani bašćanske kotline te se pruža prema jugu do mora.  Planinarska tura započinje kod kampa Bunculuka u Baškoj.

Početak staze gotovo je polegnut te se u nastavku umjereno uspinje do prvih prepreka, gdje je potrebno malo vještine za penjanje. Kanjon je vrlo zanimljiv, prolazi uskim tjesnacima, a s obje strane izdižu se visoke kamene litice, ispod kojih gazimo po okruglom kamenju – oblutcima. S vrha kanjona pruža se odličan pogled na Velu uvalu a cijelim se putem otvaraju prekrasni vidici na Otok Prvić, Goli otok, Velebit. Lijepa šetnja kroz kanjon sa mjestimičnom upotrebom pogona na sva četiri.

Zatim dolazimo do vidikovca na prijevoju Rebica. Na tom dijelu staza prolazi ogoljelim pašnjacima kroz stoljetne suhozide. Spuštamo se do uvale Vela Luka i nastavljamo prema uvali Mala Luka. Posjetit ćemo utvrdu Corinthiju i kružnom lakšom stazom vratiti se do kampa Bunculuka.

Kod prijave javite u koju ćete grupu.

Idemo posjetiti Dobrinj i okolicu.

Put počinjemo uz more u mjestu Šilo. Nastavljamo kroz maslinike do mjesta Žestilac. Nakon kraćeg odmora put nas vodi kroz Gostinjac, Sveti Vid Dobrinjski do centra našeg puta mjesta Dobrinj. U Dobrinju odmor uz razgledavanje grada i neizbježno pivo. Sa vidikovca u Dobrinju se lijepo vidi cijeli Kvarner.

Nastavljamo do Gornje i Donje Hlape i kroz mjesto Županje se vraćamo u Šilo.

Tura je izuzetno lijepa i lagana. Preporuka svima, i starima i mladima.

Imamo dosta križanja na putu i moramo paziti da se grupa ne razdvoji jer postoji mogućnost lutanja.

Idemo bez obzira na vremenske prilike.

Hrana iz ruksaka.

Ajme, kako će nam biti lijepo!

Nakon okupljanja na parkiralištu Delta krećemo prema Platku i parkiramo kod "Malog doma".

Nakon kavice krećemo prema Risnjaku. Odradit ćemo kružnu stazu, preko Cajtiga idemo prema planinarskom domu "dr. Josip Schlosser" a povratak je preko Rimskih vrata.

Od doma ima još 30 minuta penjanja do vrha.

Poslije jutarnje kave u Matuljima nabavljamo i planinarski dnevnik Lisinske obilaznice za 10 kn. Odlazimo do Zvoneće gdje počinje naše planinarenje. Staza nas vodi do Lisine - Lisinskog vrha - Šije - Vodičke griže i natrag do Lisine i Zvoneće. Put je prilično dugačak i fizički zahtjevan. Obzirom da smo nabavili dnevnik Lisinske obilaznice iduće godine planirat ćemo ostatak puta kako bi dobili lijepu značku kao nagradu za obilazak Lisinske obilaznice.

Poslije okupljanja na Delti u 7 sati idemo do Pazina. Na dnevnom redu je upoznavanje središnjeg dijela Istre.

Iz Pazina krećemo na kružnu stazu koja nas vodi preko Berma do Čerišnjevice na Bane i Dušane natrag u Pazin.

Staza je lagana, ali ćemo se kasnije ipak odmoriti u nekoj lokalnoj konobi. 

Autobus nas ostavlja u Baški, na početku uspona na Mjesečev plato. Nakon 2,5 sati hoda odmor kod lokve Diviška. Nakon još 1,5 sati hoda slijedi silazak prema istočnoj obali otoka do lokaliteta Vinca gdje ćemo se odmoriti i krenuti na posljednju dionicu do uvale Potovošće gdje će nas čekati autobus.

Zanimljivvosti po putu:
- lokva Diviška (pojilište za ovce, razdijeljeno na dijelove, da se ovce raznih vlasnika ne pomiješaju međusobno)
- mrgari (okrogl ikameniti obori, namenjeni striženju i mužnji ovaca)
- crkva sv. Ivana nad Baškom
- Mjesečev plato (prostrana kamenita pustinja tj. kamenjar, kroz koji vodi staza)
- ornitološki rezervat Kuntrep pod Diviškom

Nakon sat vremena ugodne vožnje do mjesta Luka Krmpotska vozila ćemo parkirati pored lovačkog doma od kojeg započinjemo ovaj uspon. Markiranim i nemarkiranim stazama penjemo se na vrhove Kolevrat (1.036 mnv) i Črni vrh (1.139 mnv). Uspon i povratak do vozila planiramo proći za 5 sati.

Po povratku, vozilima idemo do dva i pol kilometra udaljenog parkirališta od kojeg ćemo laganom šetnjom obići Staklenu kapelicu i Nebeske labirinte. Obilazak traje oko 2 sata. 

Nakon kave u Karlobagu, dolazimo busom do kraja asfalta na Dabarsku kosu (943 m). Tu počinje posjet dijelu Srednjega Velebita. Krećemo na zapad Premužićevom stazom, penjemo se na Visibabu (1160 m) i nastavljamo do Bačić kose.

Na Bačić kosi se odvaja lakša grupa, spušta se na Premužićevu stazu, odlazi na Velinac (965 m) i vraća se Premužićevom stazom do autobusa na Dabarskoj kosi.

Teža grupa sa Bačić kose odlazi prvo na Bačić kuk (1304 m), najviši u nizu Dabarskih kukova. Uspon je strm i tehnički zahtjevan - traži se spretnost i vještina penjanja uz pomoć ruku. Teža grupa zatim nastavlja do Velinca i vraća se Premužićevom do Dabarske kose.

Subotnji jesenski izlet za zagrižene skupljače pečata. Oni koji žele mogu na ovome izletu skupiti pečate s dvije kontrolne točke Hrvatske planinarske obilaznice: Vis i Stankov vrh.

1. dio - Moslavačka gora

Vozit ćemo se autocestom do Popovače, a odatle lokalnom cestom do Gornje Jelenske gdje počinje hodački dio izleta. Staza nas vodi kroz šume i proplanke preko vrhova Vis i Humka do ruševina srednjovjekovnog dvorca Garićgrad gdje će nas čekati automobili. Staza nije pretjerano zahtjevna, onima koje zanima geologija bit će interesantno vidjeti naslage prapora i potoke koji teku preko škriljevca. Sa Visa se nudi pogled na Kutinu.

2. dio  - Bilogora

Automobilima ćemo nastaviti prema Koprivnici. Putem je moguće zaustavljanje u Velikom Grđevcu i kratki obilazak Kulturnog centra Mate Lovraka i razgledavanje mlina u kojem je snimljen film Družba Pere Kvržice te vlaka iz filma Vlak u snijegu. (To ovisi o veličini i sastavu grupe i vremenu koje nam bude trebalo za obilazak Moslavačke gore.) Stižemo u selo Jagnjedovec odakle nastavljamo automobilima do mjesta gdje počinje kratki „uspon“ na 308 m visoki Stankov vrh. Nakon kratkog zadržavanja slijedi povratak u Rijeku.

Vožnja autocestom Rijeka - Ravna Gora te lokalnom cestom Ravna Gora – Vrh

Planinarska tura započinje u naselju Vrh usponom na vrh Javorova kosa.

Nakon posjete vrhu Javorova kosa spuštamo se u Ravnu goru i nastavljamo vožnju lokalnom cestom do Mrkoplja, odnosno do naselja Tuk Mrkopaljski, blizu table koja označava mjesto Tuk skrećemo lijevo na livadu i krećemo stazom na vrh Čelimbašu.

Nakon odmora na vrhu vraćamo i odlazimo u pl. dom Bijele Stijene, gdje se možemo okrijepiti.

JAVOROVA KOSA (Ravna Gora) – 1016 m

Javorova kosa je lijep i lako dostupan vrh iznad Ravne Gore. Vrh je označen natpisom na tabli koja je pričvršćena za drvo. Na tablu je pričvršćena i metalna kutija s upisnom knjigom. Žig je ugrađen u betonski stup odmah pored natpisne ploče. Pri vrhu je lijepa livada, ali s nje nema vidika. Nedaleko od vrha ima vidikovac sa lijepim pogledom na mjesto Ravna Gora. Na samom vrhu nedostatak vidika nadomješta 13 metara visoka željezna razgledna piramida.S nje se pruža širok vidik na cijeli Gorski kotar i u Sloveniju sve do Alpa. Oko 150 metara od vidikovca nalazi se planinarska kućica "Javorova kosa" .

Javorova kosa je poznata po svojim izvorima, a jedan od njih se od davnina posebno posjećuje i veliča jer stara predaja kaže da je ljekovit za oči. Taj se izvor zove "Božji studenac", a nalazi se podno planinarske kuće.

ČELIMBAŠA - 1085 m (Mrkopalj)

Vrh je travnat, a vidik s njega je otvoren samo prema sjeveru. Vrh je označen tuljcem na kojem je ispisana kontrolna točka GPP (Goranskog planinarskog puta). U tuljcu se nalazi upisna knjiga i gumeni planinarski žig. Drugi planinarski žig je ugrađen u stijenu pored upisne kutije. Na jednom kamenu je ispisano ime i nadmorska visina vrha.

Deveta "Jesen u Šumi Striborovoj" u suradnji s Gradskom knižnicom Rijeka.

Kroz šuštanje lišća donosi nam priče u izvedbi Vlaste Tibljaš.

Pozvani su svi mali i veliki planinari i kućni ljubimci. Ponesite dekicu, papicu, kabanicu i dobru volju... 

Markantni vrh u južnom dijelu Rožanskih kukova, s kojeg se vide svi najviši vrhovi Hajdučkih i Rožanskih kukova te Veliki Kozjak. Dobar je vidik i na Seravski vrh, Crikvenu, Gromovaču i Mali Rajinac.

Vrh je jedna od točaka Hrvatske planinarske obilaznice – tko ima neka uzme dnevnik.

Nakon vožnje do planinarske kuće Alan i obavezne kavice usput, krećemo na uspon prema Krajačevom kuku. Prolazimo pokraj Alančića, Seravskog vrha i Golog Vrha te se uspinjemo na zanimljiv kameniti vrh Krajačev kuk. Uživamo u pogledima te se vraćamo drugim putem, pokraj Oblog kuka, Vučjaka i Čukovca do polazišne točke.

U ovo doba godine uobičajeno posjećujemo izložbu slika u dobrinjskoj galeriji Infeld. Polazište ture će biti hotelsko naselje Haludovo. Nakon "prve pričesti" u Ribarskom selu krećemo uz more do ruševina Presidenta – nekadašnje perjanice krčkog turizma. Poslije kratke tihe "mise za žrtve tranzicije" nastavljamo prema Sv. Vidu, Rasopasnom, Sv. Vidu Dobrinjskom i stižemo u Dobrinj, cilj današnje ture.

Nakon užitaka koje će nam pružiti izložba, pogled s vidikovca i okrepa u konobi Zora, slijedi povratak u Malinsku preko Klanica, Mokratke do Rasopasnog. Tamo ćemo već ujutro ostaviti nekoliko automobila za prebacivanje vozača do Ribarskog sela.

1. dan - subota

Raspored po autima i polazak s parkirališta Delta u 6.00 sati. Dolazimo (uz usputnu kavu) do parkirališta iznad tunela Sv. Rok koji nam je polazna točka za Tulove grede.
Nakon Tulovih greda vozimo do prijevoja Prezid koji nam je polazna točka za uspon do skloništa Crnopac gdje ćemo prenoćiti u šatorima.

Teren oko skloništa nije idealan pa su podloške za spavanje radi udobnosti preporučene, naravno i vreće za spavanje.
Kod skloništa ima vanjski kamin pa nam je u planu napraviti jedno zajedničko druženje uz lagani roštilj (potrebno je donijeti namirnice za sebe).

2. dan - nedjelja

Drugo jutro nakon ustajanja, doručka i kave krećemo na stazu Malog princa.
Nakon obilaska vraćamo se u sklonište uzimamo stvari i krećemo prema autima.

Ovisno o vremenu i dogovoru moguće zaustavljanje na povratku (kavi i kupanje).

Tulove grede su čudnovati krški fenomen u južnom dijelu Velebita.

Poučna staza Put Malog Princa je smještena na Crnopcu, u najjužnijem dijelu Velebita i spada među zahtjevnije penjačke staze u odnosu na druge staze u Hrvatskoj, iako u promjeru ima samo 600 m potrebno je oko 4 sata za obilazak. Staza obiluje čudnovatim i posjeta vrijednim kamenim tvorbama.

36. Memorijalni pohod na Učku ima dvije staze:

Teža grupa kreće autima sa Delte u 7 sati. Polazak je iz Medveje, kroz Lovransku Dragu i preko sedla do vrha Vojak (1396 m) gdje stiže oko podne. Uspon bi trebao trajati oko 4 sata, a silazak do Medveje oko 3 i pol sata. Izlet je kondicijski vrlo zahtjevan, posebno prilikom silaska s planine.

Lakša grupa kreće autima sa Delte u 8 sati. Ide uobičajenom stazom od planinarskog doma na Poklonu. Polazak na stazu je oko 10.30 nakon dolaska lokalnog autobusa iz Opatije. Susret svih sudionika pohoda bit će na vrhu Učke oko 12 sati.

Kod prijave molimo naznačite grupu i da li na Deltu dolazite autom.

Na Premužićevu stazu krećemo od Zavižana. Zaustavljamo se na više kraćih te na jedan duži odmor kod Rossijeve kolibe (1580 m). Usputni usponi na Veliki Zavižan (1676 m), Gromovaču (1676 m), Pasarićev kuk iznad Rossijeve kolibe (samo za spretne planinare i ako vremenske prilike dopuste) dok se drugi odmaraju i Crikvenu (1641 m) - lijep vidik na cjelokupne Rožanske kukove i na more. U domu na Alanu odmor.

Stazu je projektirao i gradio inženjer šumarstva Ante Premužić, strastveni planinar i zaljubljenik u ljepote Velebita. Kasnije su je, graditelju u čast, hrvatski planinari prozvali njegovim imenom.

Gradnja uzdužne planinarske staze započela je 1930. godine. Financirali su je zajednički Direkcija šuma na Sušaku (Rijeka), Hrvatsko planinarsko društvo i Kraljevska banska uprava Savske banovine. Zbog nedostatka financijskih sredstava gradnja staze zastala je čitavu jednu sezonu, a dovršena je u ljeto 1933. godine, kad je završena i najteža dionica u dužini od 1,5 km od Čepuraša do Gromovače.

Premužićevu stazu danas smatramo pravim remek-djelom graditeljstva jer je građena u kamenu - suhozidu, te je položena tako da nas na vrlo jednostavan način vodi u najsurovije i najkrševitije dijelove sjevernog Velebita – Hajdučke i Rožanske kukove. Proteže se hrptom planine od Zavižana do Baških Oštarija u srednjem Velebitu i duga je 57 km. Staza nema teških uspona pa je pogodna i za posjetitelje nenavikle na planinarenje. S Premužićeve se staze odvaja nekoliko uspona na neke od najljepših vrhunaca sjevernog i srednjeg Velebita - Gromovaču, Crikvenu, Šatorinu i druge.

Kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit prolazi 16 km staze. Premužićeva staza 2009. godine u cijeloj je svojoj dužini i službeno zaštićena kao kulturno dobro od nacionalnog značaja.

 “Tko bude u budućnosti ovim lijepim i komodnim putem prolazio, jedva će si moći da predstavi trud i napore, koje su morali da podnesu prvi pioniri, koji su se kretali ovim teško prohodnim terenom bez ikakvih staza...”

Japetić je najviši vrh Samoborskoga gorja. Vršni dio Japetića završava livadom. Na vrhu livade stoji vrlo popularan planinarski dom Žitnica. Vidik s vrha (pružaju se lijepi vidici u svim smjerovima) omogućava solidna 12 metara visoka željezna piramida, postavljena 1960. godine.

Vožnja autobusom iz Rijeke, autoputom do Jastrebarskog, lokalnom cestom do Sv. Jane (Gorica Svetojanska) dolazimo na početnu točku uspona kod restorana "Šumski Dvor", u selu Ivančići.

Planinarenje počinje planinarskom stazom, koja odmah ulazi u šumu te se penje oštrijim usponom do grebena. Po grebenu, i dalje ugodnom šumskom planinarskom stazom, dolazimo do izlaska na travnatu zaravan koja vodi do Planinarskog doma "Žitnica". Staza za vrh dalje vodi šumskom cestom, zatim šumskom planinarskom stazom do  razgledne piramide na vrhu.

Prema dogovoru, moguće:

• U povratku, u Sv. Jani, razgled etno zbirke i mlina.
• Vožnja starom cestom do Karlovca. U Karlovcu, obilazak Starog grada Dubovca, Branić kula (nedjelja: 10.00 - 20.00 sati, ulaznica: 10 kn - 5 kn) ili slatkovodni akvarij (ulaznica: 60 kn - 40 kn).
• Vožnja, Karlovac - prigradsko naselje Turanj, obilazak Muzeja domovinskog rata.  

Staza počinje od kmetije Matizovec. Nakon sat hoda predahnut ćemo u domu na Kofcah (1488 m) pa travnatom stazom idemo sat i pol na Veliki vrh (2088 m). Nastavljamo grebenskom stazom na vrh Kofca gora (1967 m) ispuštamo se u dom na Kofcah.Nakon odmora vraćamo se do auta.

Košuta je desetak kilometara dug lanac s nekoliko vrhova preko 2000 m - Veliki vrh, Kladivo, Košutnikov trn, Tolsta košuta.Sjeverna strana strmo se ruši u Austriju a južna padina je blaga, s nekoliko planšarija - Kofca, Slavca, Lovica, Šija, Pungrat, Tegoška planina, Dolga njiva...  

Posjetit ćemo nekoliko planina u blizini Sarajeva - Igman (1502 m), Bjelašnicu (2067 m), Visočicu (1967 m) i Treskavicu (2088 m).  

Smješteni smo u planinarskom domu na Igmanu, gdje svaki dan imamo večeru i doručak.

Nakon nekoliko dana planinarenja, u nedjelju prije povratka razgledavamo Sarajevo i vrelo rijeke Bosne.

Petak

Krećemo iz Rijeke u petak u 16.00 sati u pravcu Logarske doline. Aute parkiramo kod doma Planinara i slijedi strmi uspon do doma na Klemenčnoj Jami gdje spavamo. U petak hodamo 1,5 sati.

Subota

U 7.00 sati krećemo iz doma. Slijedi oštar uspon na Ojstricu (2350 m). Savladavamo visinsku razliku od 1100 m. Nakon kraćeg odmora nastavljamo preko Škarja do Planjave (2394 m). Sa Planjave se spuštamo u kuću na Kamniškom sedlu gdje noćimo. Ukupno hodamo u subotu 12 sati.

Nedjelja

Krećemo u 7.00 sati prema vrhu planine Brana (2352 m). Vraćamo se istim putem u dom. Nakon okrjepe nastavljamo preko Okrešlja do slapa Rinka i Orlovog gnijezda. Od Orlovog gnijezda do automobila imamo još sat vremena kroz Logarsku dolinu. U nedjelju hodamo 10 sati.

Ovo je naporna i zahtjevna tura, stoga se računa na odličnu fizičku kondiciju svih sudionika.

Nakon okupljanja na Delti, slijedi polazak prema Karlobagu. Usput stajemo u Sv. Jurju. 

Veliki Sadikovac (1286 m)

Sadikovac je najsjevernija skupina vrhova Južnog Velebita, jugoistočno od Baških Oštarija, a sastoji se od dva glavna vrha odvojena travnatim sedlom. Sam vrh je obilježen gomilom kamenja i natpisom imena i visinom vrha. S vrha se pruža lijep pogled u svim smjerovima. Prilaz mu je tehnički jednostavan, bez ikakvih prepreka.

Planinarenje započinje na prijevoju Takalica (na početku Oštarijskog polja). Markirana planinarska staza odmah vodi u gustu prekrasnu staru bukovu šumu. Djelovanjem surovih vremenskih prilika, oštrih zima, tučene burom i pritiskane teškim snježnim pokrivačem, bukve su čvornate i savijene. Djeluju kao da plešu. Nevjerojatna ljepota šume traje i traje, da bi je zatim, izlaskom na čistinu zamijenila ljepota širokih i neponovljivih velebitskih panorama.

Travnati hrbat je dugačak par stotina metara, a Veliki Sadikovac je na njegovom istočnom kraju.

• prijevoj Takalice - V. Sadikovac 1.30 h 

Konjevača (1381 m)

Konjevača je jedan od najzahtjevnijih ali i najatraktivnijih vrhova i jedna od kontrolnih točaka planinarske obilaznice “Lički gorski biseri”.

Put nastavljamo spustom preko travnatog sedla i kroz šumu te usponom, također kroz šumu. Ovaj dio izleta je teži, ali vrijedi truda. Na vrhu je mala piramida od naslaganog kamenja. Pogled koji se pruža s Konjevače je neprocjenjiv, na Jadransko more i cijeli niz velebitskih vrhova.

• Sadikovac (1286 m) – križanje pod Konjevačom (955 m) 1.15 min – vrh Konjevače (1381 m) 1.15min.

Povratak istim putem.

Kamenjakova goranska biciklijada se nastavlja u Zelenom srcu Hrvatske. Izvor rijeke Kupe, jelenska divljač, stoljetne jele, domaći kravlji sir pa čak i dijelovi Slovenije, samo su neke od atrakcija koje vas očekuju u trodnevnoj avanturi Čabarskim krajem. Pridružite nam se od 3. do 5. kolovoza na Kamenjakovoj Goranskoj Biciklijadi i doživite još jednom Gorski kotar na 2 kotača.

U subotu, 3.8. nakon zajedničkog okupljanja u Tršću do 10 sati vodimo vas najprije u obilazak ostataka rimskog obrambenog sustava (Claustra Alpium Iuliarum) u okolici Prezida. Obići ćemo i etno kuću Vesel te Zavičajnu zbirku u centru Prezida. Slijedi posjet gateru s jelenskom divljači na Milanovom vrhu te spust nazad u Tršće na zasluženu večeru i druženje.

Nakon ugodno prospavane noći na svježem goranskom zraku i bogatog doručka, u nedjelju ćemo se najprije autima prebaciti do mjesta Kozarišče u susjednoj Sloveniji otkud krećemo na sljedeću turu. Posjetit ćemo Cerkniško jezero i Rakov Škocjan, a na povratku zastati u dvorcu Snežnik i razgledati njegovu unutrašnjost. Povratak u Tršće i večera.

Za treći dan produženog biciklističkog vikenda ostavili smo posjet Dolini leptira i izvoru najduže hrvatske rijeke – Kupe. U Kuparima ćemo posjetiti Rodnu kuću rijeke Kupe, ostaviti bicikle i prošetati do njenog izvora. Snagu za završni uspon do Parga dat će nam ukusni sirevi OPG Pintar. Povratak u Tršće uz zajednički ručak.

Prijave putem ONLINE OBRASCA.

U cijenu uključeno:
2 noćenja u sobama Jurković* ili planinarskoj kući Frbežari, 2 puna pansiona (2 doručka, 2 ručka, 2 večere),  lunch paket, poklon, vođenje, organizacija, GPS trag, plan trasa sa visinskim profilom, okrepe (voće, voda, snack), degustaciju sira, posjet Etno kući Vesel i Zavičajnoj zbirci u Prezidu

Petak - putujemo i nalazimo smještaj u nekom od kampova ili domova u blizini Cortine d'Ampezzo.

Subota - penjemo se teškom feratom na Tofana di Rozes (3225 m).

Nedjelja - penjemo se teškom feratom na Tofana di Mezzo (3244 m).

Ponedjeljak - ujutro idemo na Cinque Torri (2361 m), popodne se pomalo vraćamo doma.

Okupljanje je u subotu navečer u 23.45 i polazak odmah iza ponoći.

Karnijske Alpe u Italiji s visinom oko 2500 metara su dobar odabir za kraj srpnja. Autobusom dolazimo do mjesta Casera Razzo (1739 m) nedaleko Tolmezza.

Put nas vodi na sedlo između dva vrha (2330 m). Najprije se penjemo na uski vrh Monte Bivera (2474 m). Zatim se nakratko vraćamo na sedlo i odlazimo na susjedni, prostrani vrh Monte Clapsavon (2462 m) sa odličnim panoramskim pogledom na sve strane. 

Povratak je kružnom stazom do autobusa.

Od mjesta Camporosso do Monte Santo di Lussari idemo žičarom (gondolom). Vožnja traje oko 15 minuta.

Na Monte Santo di Lussari se odvajamo u dvije grupe:

A grupa - penje se na Cima del Cacciatore/Kameni lovac (2071 m) i spušta natrag do Monte Santo di Lussari. Prema legendi, krivolovac bez vjere je sa svojom puškom pucao prema svetištu Monte Santo di Lussari, ali taj čin svetogrđa je kažnjen i on se pretvorio u kamen, što predstavlja vrh ove planine. Uspon je umjeren, nije zahtjevan, staza vodi nešto kroz šumu i po siparu do pred sami vrh, od kuda nastavlja strmim usponom kroz manji kamin na kome je postavljena čelična sajla, koja omogućava siguran i lakši uspon do vrha. S vrha nas čeka jedan od najljepših panoramskih pogleda u Julijskim alpama. Tura traje oko 3-4 h (s povratkom).

B grupa - razgledava svetište, crkvu Sv. Marije, uživa u ispijanju kave i ostalih napitaka te kupnji suvenira.

Spuštanjem u Monte Santo di Lussari obje grupe još imaju slobodnog vremena za odmor i fotografiranje.

Gondolom se spuštamo do Camporossa i autobusa te krećemo prema Laghi di Fusine. Obilazimo jezera (sukladno vremenu) i vraćamo se za Rijeku.

* Monte Santo di Lussari

Monte Santo di Lussari je malo bajkovito mjesto smješteno na istoimenoj planini na nadmorskoj visini od 1970 metara - usred visokih planina i tamnih stoljetnih šuma. U središtu sela smjestila se slavna hodočasnička crkva Sv. Marije. Korijeni svetišta datiraju iz 1360. godine, kada je pastir iz Camporossa izgubio stado ovaca na planini Lussari. Nakon duge potrage pronašao je ovce okupljene u krug oko grma. Pažljivo je pogledao na ukazani prizor i u grmu ugledao kip Marije Djevice s djetetom. Podigao je kip, spustio se u dolinu do crkve i predao kip župniku u Camporossu.

U narednim danima u dva navrata, nevjerojatno, kip Madonne našao se ponovo na istom mjestu na planini Lussari, uvijek okružen stadom ovaca. Uskoro se počinje širiti priča o čudu kipa Madonne. To je bio znak o svetom mjestu, na kome je 1360. godine izgrađena mala kapelica. Potom je 1500. godine na istom mjestu sagrađena crkva. Tijekom stoljeća svetište je obnovljeno i nekoliko puta renovirano: 1807. je izgorjela od udara groma, 1915. našla se na samoj bojišnici Prvog svjetskog rata, gdje je potpuno uništena.

Tijekom tog razdoblja, kip je sačuvan i vraćen na brdo Lussari 1925. godine, kada je svetište ponovno obnovljeno. Konačno, u povodu jubileja, 2000. godine, crkva je u potpunosti rekonstruirana.

Ova planina je hodočasničko središte triju naroda (plemena), Germansko, Romansko i Slavensko, danas se nedvojbeno može smatrati Europskim svetištem, koje pohode mnogi vjernici. Sveta misa održava se na sva tri jezika.

Subota

Krećemo sa Delte u 7. Vozimo se dolinom Soče do mjesta Trenta. Ostavljamo aute i uspinjemo se strmo do Pogačnikovog doma gdje možemo ostaviti višak stvari. Nakon odmora uspinjemo se na planinu Razor (2661 m). Vraćamo se u Pogačnikov dom na spavanje. Po želji večera i doručak.

Nedjelja

Krećemo prema Bavškom Pihavcu (2380 m) i Bovškom Gamsovcu (2332 m). Spuštamo se serpentinama preko prijevoja Luknja u Trentu.

U Trenti možemo popiti zasluženo pivo i posjetiti muzej.

Sveto brdo je drugi po veličini vrh Velebita visine 1.752 m. Nalazi se na jugoistočnom kraku planine, i pripada u vrhunce Južnog Velebita

SUBOTA, 06.07.2019

Polazak iz Rijeka u 5:00 sa parkirališta Delta. Polazak na turu najkasnije u 9 h.
Prvi dan je izrazito težak budući da se uspinjemo kroz kanjon Male Paklenice nakon čega nastavljamo uspon sve do pl. skloništa Ivine vodice gdje i noćimo.

Uspon traje oko 8 sati.

Zbog nemogućnosti rezervacije smještaja potrebno je ponijeti vlastiti šator ili neku drugu opciju za bivakiranje ukoliko sklonište bude zauzeto.

NEDJELJA, 07.07.2019

Ranom zorom krećemo na uspon na sam vrh Sv. Brdo. Na povratku se vraćamo ponovno do skloništa te nakon objeda nastavljamo spust, ovaj put kroz kanjon Velike Paklenice.

Grintovec (2558 m ) i Krvavec (1868 m) spadaju u Kamniško-Savinjske alpe.

Subota

Krećemo u subotu u 7 sati sa Delte. Vozimo se do mjesta Kamniška Bistrica gdje ostavljamo aute. Slijedi oštar uspon do doma Cojzova koča na Kokrskom sedlu. Višak stvari možemo ostaviti u domu jer se tu vraćamo na spavanje. Nakon odmora i ručka idemo na vrh Grintovca. Sa vrha su lijepi pogledi na cijelu Sloveniju i okolicu. Vraćamo se u dom gdje noćimo. Hodamo oko 7 sati.

Nedjelja

U 7 sati krećemo preko Kalškog grebena na vrh Krvavca. Interensantno je vidjeti skijalište u proljeće. Skijaši koji su ovdje skijali teško će moći zamisliti totalno drugačiju sliku prirode. Moguće je ručati u domu na Krvavcu. Nakon ugodnog planinarenja spuštamo se u Kamnišku Bistricu. Ako bude vremena možemo se dignuti žičarom na Veliku Planinu i posjetiti pastirske stanove i kupiti lokalne mliječne proizvode. Hodamo oko 7 sati.

U blizini Jasenka krećemo Begovom stazom na trasi Goranskog planinarskog puta (GPP) kroz šumu do skloništa Miroslava Hirtza i planinarske kuće pod Bijelim stijenama (1280m).

Nakon odmora nastavljamo trasom Kapelskog planinarskog puta ( KPP) kroz šumu na Veliku Javornicu (1375m), najviši vrh Karlovačke županije. Vidici se pružaju na Bjelolasicu, Klek, Bijele i Samarske stijene...

Put nas dalje vodi do Bunjevačke poljane i dolca Tri javora te na kraju do pl. kuće Stalak, gdje nas čeka autobus.

Ovaj izlet u Nacionalni park Sjeverni Velebit pripremljen je u suradnji s odsjekom za veterane i prilagođen svim planinarima jer nudi nekoliko staza različite težine. Najlakša grupa (izletnici, obitelji s malom djecom...) razgledava botanički vrt u obližnjem Modrić dolcu, s laganim usponom na Zavižansku kosu i vrh Vučjak neposredno iza planinarskog doma. Planinarska grupa ide na Mali Rajinac.

8 – 9 sati    Okupljanje i prijava sudionika na Trakošćanu 

9 – 16 sati    Planinarski izleti

1. grupa Trakošćan – Filićev dom, 2 i pol sata hoda, povratak na Trakošćan 2 sata. 

2. grupa Trakošćan – Velike pećine – Pusti duh – vrh Tri kralja (694 m) – Filićev dom, 3 i pol sata hoda,  povratak na Trakošćan 2 sata 

3. grupa Obilazak poučne staze oko Trakošćanskog jezera, 2 sata hoda 

Iscrpan program možete pogledati OVDJE.

Krećemo osobnim automobilima sa Delte u 8 sati. Preko Lupoglava vozimo se do sela Brgudac (747 m)  te na kraju  sela pored uređenog izvora ostavljamo aute gdje možemo i napuniti bočice izvorskom vodom i krenuti na uspon prema Koritima (1010 m) do kojih nam treba oko 45 min. hoda. 

Korita su smještena na livadi 1010 m/nm, pod liticom Brajkove stijene na 1091 m i sastoje se od deset masivnih drvenih korita u čijem je podnožju poveća lokva bogata biljnim i životinjskim životom. Nekad su korita služila za napajanje stoke, a na poučnoj ploči piše i da su nekad žene nosile pitku vodu čak u Brgudac. 

Podarite sebi i svojima najdražim izvanredan izlet na Golicu (1835 m) u Sloveniji!
Pruža vam se prilika da doživite brda potpuno prekrivena bijelim narcisima koji šire osubujan miris na sve strane, jedinstveni pogled na vrhove Alpi u Austriji, ustave rijeke Drave i okolna mjesta, pogled na Savinjske, Koruške i Julijske Alpe u Sloveniji s dominatnim vrhovima Krvavcem, Grintavcem, Storžičem, Kepom, Babom, Triglavom, Škrlaticom, planinom Košutom i mnogim drugima.

Golica se izdiže u Karavankama, sjeverno od Jesenica. To je travnata planina poznata po gorskim narcisima koji na njezinim južnim obroncima cvjetaju u svibnju. Već na početku izleta počet ćete se ogledati oko sebe i  pregledavati očima travnjake. Okružit će vas na tisuće narcisa, mirisnih bijelo-narančastih cvjetova.

Do vrha Golice vodi nekoliko markiranih puteva od kojih je najpoznatiji onaj iz sela Planina pod Golico. Prvi kilometar puta iz Planine pod Golico vodi asfaltiranom cestom do zaseoka Batel gdje se nalazi parkiralište koje je krajem tjedna obično popunjeno automobilima planinara. Staza dalje vodi preko livada i pašnjaka te većim dijelom kroz smrekovu šumu prema Koči na Golici koja se uzdiže uz sam šumski rub.

Koču na Golici (1582 m) izgradili su 1904. godine slovenski planinari da bi je 1943. zapalili partizani kako Nijemcima ne bi služila kao uporište. Na temeljima te kuće 1984. godine izgrađen je novi planinarski objekt.

Od kuće do grebena staza prelazi preko strmih travnjaka, a kako prolazi pored same granice, opazit ćete zeleno-crveno-bijele markacije. Kada dođemo do grebena (1720 m), napornom usponu je kraj. Nalazimo se točno na granici Slovenije i Austrije i po njoj hodamo prema zapadu. Od vrha nas dijeli još 400 metara položenog puta s kojeg za lijepog vremena možemo uživati u izuzetnom pogledu: sjeverno na dolinu Drave s austrijskim tritisućnjacima u pozadini, prema jugu gdje caruje Triglav i redaju se ostali vrhovi Julijskih Alpi. Lijepo se vidi dolina Vrata i Krme, cijeli greben Viševnika do Debele peči, lijevo od njega Pokljuka, a u pozadini Spodnje Bohinjske gore. Najljepši vidik ipak je onaj sa samoga vrha Golice, gdje se otvara pogled na zapadni greben Karavanki i na dvijetisućnjake prema istoku Stol, iza njega Vrtača i Begunjčica, a u pozadini Košuta.

 

DALJINAR OD PLANINE POD GOLICO DO VRHA GOLICE
Planina pod Golico - Koča na Golici 1 sat i 40 minuta
Koča na Golici - Vrh Golice 30 minuta
Vrh Golice - Planina pod Golico 1 sat i 30 minuta

Kako nam je bilo davne 2007. možete pogledati na video snimci OVDJE!

S parkirališta Delta vozimo oko sat vremena do Begovog Razdolja (1078 m), najvišeg naseljenog mjesta u Hrvatskoj. Tu ćemo se nakratko zaustaviti ispred restorana "Planinski raj", popiti kavu ili prošetati mjestom.

U 10 sati autima idemo do 6 km udaljene Vrbovske poljane (1240 m), gdje ćemo parkirati i započeti uspon na Bjelolasicu. Uspon do vrha traje oko sat i pol mekanom zemljanom stazom kroz polja medvjeđeg luka i bukovu šumu, koja bi do tada trebala zazeleniti i planinarima pružiti zaštitu od sunca. Zadnjih 30 minuta naći ćemo se na vrlo strmom i kondicijski zahtjevnom usponu. Na kraju uspona svakog planinara čeka nezaboravan vidik sa svih vrhova Bjelolasice. S Kule (1534 m), najvišeg vrha Gorskog kotara i naše županije, proći ćemo hrptom planine i za 20 minuta doći do skloništa "Jakob Mihelčić" (1460 m). Od skloništa ćemo "Braninim putom" hodati još sat vremena do naših vozila.

Planinarske ture:

• grupa A: Nerezine - vrh Sv. Mikula (557 m) - vrh Televrina (589 m) - Gredice - Mazova gora (pl. kuća Sv. Gaudent) - Osor (oko 5 sati hoda)
• grupa B: Osor - pl. kuća Sv. Gaudent (274 m) - Osor (oko 3 sata hoda)

Od Nerezina krećemo sa autobusne stanice cestom prema Malom Lošinju do kapelice, 5 min. desno ulicom Podgora prema lijevom podnožju Osorščice. Put vodi u zavoju iznad ruševina Velog Dvora i kroz šumarak izlazi na prijevoj Počivalice (247 m), 45 min. od Nerezina. Sukladno imenu tu ćemo predahnuti, pa nastaviti hrptom, većim dijelom bez puta, naizmjenice kroz stoljetnu borovu šumu i oštar kamenjar do kapelice Sv. Mikule (557 m) odakle nas čeka zadivljujući pogled na razvedenu lošinjsku obalu. Najljepši vidikovac na Osoršćici.

Sv. Mikula je najljepši vrh na otoku Lošinju. Na njemu stoji prastara kapela sv. Nikole (u lokalnom govoru sv. Mikule) građena od tesana kamena. U njoj je planinarska upisna knjiga, a sama kapela može poslužiti kao zaklon od kiše i sunca jer je stalno otvorena. Zanimljivo je da je upravo Osoršćica na Lošinju bila prva planina jadranskog otočja koja je privukla pozornost turista. U Malom je Lošinju 1886. osnovano turističko društvo, a njegovi su članovi već iduće godine (28. ožujka 1887.) poveli na najviši otočni vrh Televrinu (589 m) austrijskog prijestolonasljednika Rudolfa, a poslije potaknuli gradnju planinarske staze iz Nerezina na vrh Sv. Mikule. Ta se staza i danas koristi kao najkraći prilazni put na Sv. Mikulu. Osoršćica je zahvalna za izlete tijekom cijele godine, a po cijelom otoku uređen je niz šetnica i pješačkih staza koje upotpunjuju turističku i planinarsku ponudu.
Od vrha Sv. Mikula, laganom se šetnjom grebenom, kroz krš i makiju, nakon pola sata stiže do vrha Televrina (589 m) - najviši vrh Osoršćice. Budući da je obrastao makijom, vidik se ne može mjeriti sa Sv. Mikulom.

Osorščica je poznata po brojnim špiljama od kojih su najpoznatije Vela Jama gdje su pronađeni nalazi kamenog i koštanog oruđa i ostaci keramike iz mlađeg i srednjeg paleolitika (prije 35.000 g.) i Špilja Sv. Gaudencija (tu je prema legendi neko vrijeme živio istoimeni svetac, inače Osorski biskup koji je protjerao zmije otrovnice s cresko-lošinjskog arhipelaga).

Put dalje vodi hrptom planine odakle se pružaju lijepi vidici na otoke (Unije, Cres i Krk) te na Istru i Velebit.

Nakon hoda preko suhozida dolazimo do vrha Dražica (457 m). Dalje se hoda golim hrptom lakšim terenom do vrha Gredice (338 m). Nastavljamo laganom nizbrdicom do vrha Mazova gora, gdje se nalazi kuća Sv. Gaudent.

Planinarska kuća Sv. Gaudent (274 m) nalazi se na grebenu Mazova gora u području iznad Ridifuntane. To je nekadašnja talijanska vojna karaula koju je u planinarski dom preuredio HPD Osoršćica iz M. Lošinja. Nazvana je po srednjovjekovnom osorskome biskupu i svecu koji je umro 1050. godine. Prema legendi je protjeran iz Osora na Osoršćicu, gdje je živio kao pustinjak u špilji ispod Televrine. Sv. Gaudent je zbog toga prokleo zmije otrovnice i otada ih na ovim otocima nema. Kuća je u ljetnoj sezoni otvorena svakodnevno i pruža ponudu osvježavajućih pića. Od kuće se pruža širok vidik na tri strane, a zahvaljujući udaljenosti od naselja i svjetala, koristi se i za noćno promatranje zvjezdanog neba.

Oni koji su se predbilježili u Društvu za ručak, će tu objedovati (maneštra s kobasicom 40 kn, veliko pivo 20 kn, litra vina 80 kn), a ostali neka se posluže hranom iz svog ruksaka.

Nakon toga očekuje nas još sat i pol laganog hoda ugodnom stazom između suhozida do kraja našeg puta - mosta u Osoru.

DALJINAR:

O Osoru

Drevni grad, koji otok Cres s Lošinjem povezuje i dijeli malim kanalom širine 11 m, a dubine 4 m. Kroz kanal "Kavada" sada mogu ploviti manji brodovi, jahte, motorni brodovi i jedrilice tijekom otvaranja pokretnog mosta u 9.00 i 17.00 sati.U srednjem vijeku u Osoru je živjelo do 3000 ljudi, dok danas Osor nastanjuje oko 80 žitelja.
Od 1976. godine održavaju se u ljetnim mjesecima poznate Osorske glazbene večeri. Kipovi i skulpture povezani s glazbom postavljeni su na ulicama (Aleja hrvatskih skladatelja) i trgovima Osora. O Osoru, mjestu s dugom poviješću možete više pročitati ovdje.

Ovo je izlet iz programa Odsjeka za veterane.

Polazimo u 9.00 sa Jelačićevog trga redovnim busom za Opatiju i na Slatini se prekrcavamo u bus za Učku.

Slijedi lagani hod obroncima Učke sa postepenim spuštanjem do Opatije.

1. dan Vozimo se do Krasna gdje se nalazimo sa planinarima PD Konjuh iz Tuzle. Obilazimo kuću Velebita. Zajednička karta za kuću i N.P. Sjeverni Velebit je 40 kn. Smještamo stvari za spavanje u konobu Jure. Grupa A planinari do Zavižana. Grupa B odlazi autobusom na Zavižan. Obilazi okolne vrhove. U večernjim satima svi se skupa vraćamo u Krasno na spavanje.

2. dan Grupa A odlazi autobusom do Zavižana i planinari od Zavižana do Alana. Grupa B odlazi autobusom na Zavižan i obilazi okolne vrhove, a u popodnevnim satima odlazi autobusom do Alana gdje je na spavanju s usputnim obilaskom Zavratnice i Jablanca. Svi skupa spavamo na Alanu.

3. dan Grupa A planinari od Alana do Kugine kuće. Grupa B obilazi okolne vrhove i ostaje na spavanju u Alanu.

4. dan Grupa A planinari od Kugine kuće do Vile Velebita. Grupa B odlazi autobusom do Karlobaga i dolazi do Baških Oštarija. Zatim odlazi na lakše planinarske izlete uokolo.

5. dan Grupa A i B zajednički obilazi okolne vrhove. Sredinom dana svi skupa odlazimo do Karlobaga. Moguće je kupanje. Poslije lijepo provedenih zajedničkih dana slijedi povratak kući, koje je za sada iznenađenje.

Na Delti ćemo se rasporediti po vozilima i točno u 6.45 krenuti prema Brestovi gdje bi trebali stići do 7.45 sati da ne zakasnimo na trajekt.

Na trajektnom pristaništu nije dozvoljeno parkiranje i parkirna mjesta ćemo potražiti uz cestu. Najviše parkirnih mjesta ima 200 metara prije pristaništa s lijeve strane ceste, neposredno prije zadnjeg i oštrog lijevog zavoja. Na traženje parkinga, kupovinu karte i ukrcaj na trajekt može se potrošiti i 15-20 minuta. Trajekt kreće u 08.15 i nitko ne bi smio zakasniti, jer je sljedeći tek u 09.45 i ne možemo ga čekati.

S Porozine u 08.30 sati započinjemo naš uspon po Tramuntani. Srednje teškom stazom uz razgledavanje prirodnih ljepota krša, livada, starih hrastovih šuma i napuštenih sela prijeći ćemo sa zapadne na istočnu obalu otoka Cresa. U mjesto Beli i istoimeni Eko Centar stići ćemo oko 12.30. Eko centar uspješno se bavi očuvanjem prirodnog i kulturnog bogatstva sjevernog djela otoka Cresa, poznatog pod nazivom Tramuntana. U Centru postoji prihvatilište za bjeloglave supove, stalni postav zanimljive izložbe o tim veličanstvenim pticama, te prirodnim i kulturnim znamenitostima Tramuntane.

U 14.00 krećemo natrag prema Porozini gdje planiramo stići na  trajekt koji kreće u 18.00 sati.

Pješačka staza otvorena je još 2009. godine  Na cesti Buzet – Livade kod skretanja za Sovinjak parkiramo pored mosta. 

Na samom početku staze je putokaz za rudnik do kojeg dolazimo nakon dvjestotinjak metara laganog uspona. Pješačka staza dobila je ime po rudnicima Minjera. Prema zapisima, ruda se na području Minjere eksploatirala još u 16. st. Iz rudnika je vađen piritni boksit. Postrojenje za preradu rude na Minjeri izgradio je mletački poručnik Pietro Turrini 1780. godine. Prerada se u ovoj tvornici stipse i sumporne kiseline djelomično održala sve do 1856. godine, kada je zatvorena.

Staza je markirana pa ne postoji šansa da se izgubimo. Put nam presijeca potok kojeg u nekoliko navrata prekoračujemo. Dolazimo do sela Brkani. Okolo su uređeni vinogradi i maslinici. Dalje vodi kolski put do sela Podrebar. Vidi se da je selo od par kuća nastanjeno ali nigdje nikoga. Putem kroz selo dolazimo na asfaltiranu cestu koja nas vodi u podnožje brežuljka.

Tijekom proljetnog tjedna na Visu upoznat ćemo otok uzduž i poprijeko:

22.4. ponedjeljak: bus do Splita, trajekt do Visa, lokalni bus do Komiže, smještaj u hotel Biševo (polupansion), popodnevna tura zapadnom stranom: Gospa Gusarica - Manjarema - Perna - Barjoška - Dragodid - Sv. Blaž - Komiža

23.4. utorak: cjelodnevna tura brodićem na Biševo

24.4. srijeda: cjelodnevna tura sjevernom stranom, Komiža - Zagrebenje - Oključna - špilja kraljice Teute - Donja Poljica - Vis

25.4. četvrtak: cjelodnevna tura južnom stranom Visa, brodićem uvalama i otočićima 

26.4. petak: cjelodnevna tura središnjim dijelom, Vis - Gorica - Žena Glava - Titova špilja - Hum (Sv. Duh) - Komiža

27.4. subota: poludnevna tura istočnom stranom: Vis - Bratosavac - Vinopolje - planinarska kuća Sv. Andrije - Vis, trajekt do Splita, bus za Rijeku

Od mjesta Šembije (552 m) penjemo se markiranim putem na Šilentabor (751 m), koji je bio utvrđen još od rimskih vremena. U blizini je i crkva sv. Martina iz 15. stoljeća.

Spuštamo se u dolinu Dule gdje je prolazila rimska cesta i blago penjemo do vrha Primož (718 m), poznatog po energetskim točkama. Nastavljamo do kraja našega izleta u parku vojne povijesti pred Pivkom (tenkovi, topovi, podmornica...) Ulaznica u muzej za grupe je 7-8.50 eura.

Okupljanje sudionika je od 8.00 do 10.30 i to:

Parkiralište na početku sljemenske ceste kod potoka Bliznec i info punkta Parka prirode Medvednice – zagrebačka strana.

Sudionici pohoda koji krenu sa zagrebačke strane idu do odmorišta na Njivicama (KT 1) i dalje do planinarskog doma na Hunjki (KT 2).

Od planinarskog doma na Hunjki smjer pohoda je zajednički odnosno preko vrha Sljeme (1033 m) do planinarskog doma «Runolist» (KT 3/cilj pohoda).
Na mjestima okupljanja sudionici će, uz prilog od 15 kuna (2 eura), dobiti kontrolni listić.
Na mjestima okupljanja očekuje Vas piće dobrodošlice, a na Hunjki (KT 2) čaj i domaći kolači.

Trasa pohoda bit će, uz uobičajene planinarske oznake, obilježena prigodnim putokazima s natpisom «Rusov pohod», a prolazi se za 4 do 5 sati laganog hoda, bez obzira s koje strane se kreće.

Na cilju pohoda u planinarskom domu «Runolist» organizirana je planinarska zabava sa živom glazbom, te bogata ponuda raznih jela i pića.

VIDEO O POHODU

Nalazimo se na Delti i polazak autima dolazi do ž. stanice Meja. Dalje nastavljamo na vrh Tuhobića (1109 m). Nakon odmora na vrhu spuštamo se u Zlobin gdje čekamo vlak i vraćamo se do auta.

Na poziv Turističke zajednice Općine Lopar pridružit ćemo se čišćenju plaža u njihovoj organizaciji. Nakon akcije, oko 13 sati, domaćini pripremaju besplatni ručak za sve sudionike, a osigurane su i rukavice, vreće i prigodne majice kratkih rukava. (Kod prijave napišite veličinu majice - S, M, L, XL,...) 

Popodne šetamo gradom Rabom (slavna četiri zvonika, park Komrčar, ...)

Deveto "Proljeće u Šumi Striborovoj" i ovaj put u sklopu Tjedna dobre dječje knjige. Projekt se odvija već devet godina u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka.

Nelogičnu priču Pinokio u Gradu Koji Teče izvode nam tete Dječjeg vrtića Planet mašte.

Pozvani su mali i veliki planinari s obiteljima, vrtići, niži razredi osnovnih škola, susjedi...

Kreće se u 8 sati sa parkirališta na Delti osobnim automobilima prema Podkilavcu gdje smo oko 8.30 h. Iz Podkilavca krećemo prema Hahliću, putem "pod planinu". Neposredno prije doma obilazimo Ćuninu glavu (1158 m) te se spuštamo u planinarski dom Hahlić (1097 m). Ovdje imamo odmor za ručak i okrepu, a onda se spuštamo natrag putem preko Čeke.

8 sati - Polazak s parkirališta na Delti

9.15 sati - Polazak iz Mošćeničke Drage, parkiralište pored buffeta „Sportski“, nakon popijene kave.

Pješačka tura kreće iz Mošćeničke Drage mitsko-povijesnom stazom preko sela Potoki i Trebišće do vrha Perun (881 m). Do vrha se strmom stazom uspinjemo oko tri i pol sata, za što je potrebna solidna kondicija. Spuštamo se drugom stranom, preko Mošćenica do plaže Sv. Ivan u Mošćeničkoj Dragi. Obalnom šetnicom se vraćamo na polaznu točku.

Tura ovom zanimljivom stazom, uz visinsku razliku od oko 881 m koju trebamo svladati, traje oko 7-8 sati.

Obavezna oprema: dereze, cepin, kaciga, pojas, barem jedan karabiner s maticom, mala zamka (Prusik), zamka minimalno 6 metara x 7-8 mm (bolje da ima 8 metara), šivana gurtna 120-150 cm, čeona lampa, vreća za spavanje, važeća članska iskaznica, osobna iskaznica, EU zdravstvena iskaznica. Tko ima neko dodatno planinarsko osiguranje koje vrijedi u 2019. godini neka javi, za ostale radimo dodatnu policu osiguranja. 

Vježbu vodi Zoran Doričić. Prijave s obaveznom akontacijom 100 kn do 19.2. na pdkamenjak@gmail.com (napišite tko dolazi s autom). Konačna cijena naknadno.  

Rano proljeće je pravo vrijeme za izlet na područje Ajdovščine i brda Čaven (SLO). Vožnja autobusom iz Rijeke u pravcu Ajdovščine do mjesta Predmeja gdje će nas autobus ostaviti i čekati.

Krećemo u pravcu Planinarske kuće Antona Bavčerja na Čavnu (1242 m), potom do vrhova Kucelj (1237 m) i Veliki Rob (1237m) odakle nam pogledi lete prema jugozapadu Slovenije i talijanskim regijama Friuli Venezia i Veneto. Na dlanu nam se s jedne strane pruža Venezia i veličanstveni Dolomiti, a s druge strane Nanos i Vipavska dolina koja je odjenula cijelu paletu proljetnih boja. Nakon uživanja na vrhovima i marende iz ruksaka, vraćamo se nazad dijelom istim putem, a potom do Planinarske kuće na Maloj Gori. Povratak do autobusa po atraktivnoj Srednječavenskoj stazi.

Po povratku u Vipavsku dolinu predlažemo stanku uz okrepljujući planinarski ručak u obližnjem ugostiteljskom objektu ('enolončnica' - gulaš na juhu ili jota s kobasicom po povoljnoj cijeni cca 5 - 6 €), ili pak razgled starog centra gradića Ajdovščine koji je u 3. stoljeću bio obuhvaćen gradnjom rimskog obrambenog zida - Claustra Alpium Iuliarum.

Povratak u Rijeku u večernjim satima.

Tradicionalni kamenjakov pohod uz Dan žena počinje okupljanjem u blizini spomenika oslobođenja na Delti.

Nakon pozdrava i pića dobrodošlice krećemo lijevom obalom Rječine. Najprije kroz Harteru (bivšu tvornicu papira), zatim prelazimo na desnu obalu uz nekadašnje mlinove u Žaklju i onda opet na lijevu obalu prema Orehovici. Putem ćemo vidjeti i granične kamene između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije iz 1924. godine.

U drugom dijelu izleta smo na povijesnom Putu mlikarice kojim su sve do nedavno žene s Grobnika pješice nosile mlijeko u Rijeku. Kod kapelice i dalje putem preko Draškoga brijega otvoreni su prekrasni vidici na sve strane. Točilo (369 m) je kontrolna točka obilaznice PD Tuhobić.

Na kraju se spuštamo u Sveti Kuzam i autobusima se prebacujemo u obližnje mjesto Dražice, gdje nas čeka zasluženi ručak, ovjera dnevnika, druženje...

Za planinare iz Rijeke i okolice organizirali smo transfer posebnim autobusom od Svetog Kuzma do Dražica, po cijeni 10 kn.

Iz Dražica za Rijeku vozi redovna linija Autotroleja u 17.15, 19.15, 20.15 i 21.15.

Ova atraktivna staza prava je poslastica za ljubitelje netaknute prirode i razigranih vodenih tokova središnje Istre, u kojima je voda oblikovala jezerca, brzake i slapove. Jedan od najljepših ukrasa Mirne su tzv. kotle, neobična udubljenja u obliku kotlova koja je voda izrezbarila u koritu rijeke.

Nakon jednosatne vožnje autobusom od Rijeke do Buzeta, krećemo najprije uzvodno sjevernom stranom rijeke Mirne te uz kamenito korito rječice Drage gdje nas u manje od kilometra duljine očekuje uspon od 100 metara visinske razlike i pet lijepih slapova. Putem ćemo naići na napuštena okna starih rudnika ugljena te na oronule kamene kuće obrasle bršljanom u selima Glistonija i Šćaveti, napuštenim zaseocima Blatne Vasi gdje dosežemo najvišu točku na stazi. Put nas potom vodi u smjeru juga prema Kotlima, a nakon predaha ispod šestog slapa i uživanja u pogledu na slikovite kotle, krećemo šumskom stazom iznad rijeke na sjeverozapad. Put se uz povremene uzbrdice uglavnom spušta, prolazeći i pored sedmog slapa. Rijeku Mirnu potom prelazimo još tri puta te se vraćamo uz južnu obalu Mirne do početne točke ove prekrasne staze.

Povratak u Rijeku u večernjim satima.

Krećemo osobnim automobilima sa Jelačićevog trga u 7.30 h. U društvu smo sa planinarima PD Konjuh iz Tuzle.

Put nas vodi preko Učke do Lupoglava i do mjesta Brgudac na visini 747 m/nm. Tu ćemo ostaviti automobile i autobus i otići do pl. doma na Koritima.

Aute je najbolje ostaviti pored uređenog izvora na kraju sela, napuniti bočice izvorskom vodom, te otuda krenuti na uspon prema Koritima, a hoda se oko 45 min po označenoj stazi.

Korita su smještena na livadi 1010 m/nm. Pod liticom Brajkove stijene na 1091 m i sastoje se od deset masivnih drvenih korita u čijem je podnožju poveća lokva bogata biljnim i životinjskim životom. Nekad su korita služila za napajanje stoke, a na poučnoj ploči piše i da su nekad žene nosile pitku vodu čak u Brgudac.

Nastavak planinarenja nas vodi dalje 45 min na Županj vrh (1138 m), a u povratku na Brajkov vrh (1091 m).

Planinari koji se ne osjećaju za duže planinarenje mogu ostati kod pl. doma "Korita" i pričekati grupu koja će za 2 sata obići navedene vrhove.

Povratak nas vodi istom stazom do autobusa za 45 min.

Usred zime odlazimo na uvijek atraktivan i sa svojih 1796 metara prilično visoki vrh. U gornjem dijelu staze polaznici planinarske škole odradit će zimski program vježbi. Na padini pod vrhom visokogorci će vježbati hodanje s derezama i cepinom i zaustavljanje prilikom pada. Slijedi odmor u domu na vrhu pa silazak do doma na Sviščakima.

WEBCAM

Nakon kave u centru mjesta ulazimo u špilju Lokvarku uz pratnju lokalnog vodiča. Razgled traje oko sat vremena.

Nastavljamo šetnjom kroz park šumu Golubinjak (oko sat i pol). U povratku posjećujemo vidikovac na vrhu križnog puta u Lokvama.

Šetnjom uz Lokvarsko jezero oko sat i pol završavamo ovaj izlet odsjeka veterana. Na putu doma možemo se malo odmoriti u gostioni "Putniku".

U Begovom Razdolju u subotu 16.2. pridružit ćemo se domaćinima iz PD Bijele stijene koji organiziraju "okrugli" dvadeseti zimski uspon na Bjelolasicu. Penjemo se na Kulu (1535 m), najviši vrh Gorskoga kotara i Primorsko-goranske županije.

Prije, za vrijeme i nakon uspona veselo druženje u snježnom ambijentu.

Slap Sopot jedan je od najljepših i najslikovitijih slapova Istre i omiljeno izletište kako mještana obližnjih naselja, tako i stranih gostiju željnih netaknute prirode.

Do slapa ćemo stići kružnom stazom Sv. Šimuna koja započinje u Gračišću. Staza u cijelosti prolazi područjem koje je početkom sedamdesetih godina proglašeno zaštićenim krajolikom. Različitost podloge - lapora i vapnenca - dovela je do fenomena neobično razvedenog reljefa, gdje su u laporima formirane potočne doline, dok čvršći vapnenci izgrađuju više brežuljke i glavice, koji dominiraju krajolikom. Osim atraktivnog slapa Sopot, cijelim putem će nas pratiti i netaknuta priroda, pitoreksna sela i predivni vidikovci. 

Po završetku pješačenja, opustit ćemo se u Gračišću – pitoresknom gradiću poznatom po Smotri vina, kada se ulice pretvore u veliku oštariju na otvorenom. Obići ćemo znamenitosti ovog srednjovjekovnog, zidinama opasanog gradića.

Okupljanje na željezničkom kolodvoru u 07.00 h, kupovanje voznih karata za Delnice.

Veliki Drgomalj je travnati greben, vrh je označen hrpom kamenja s betonskim stupićem, ima metalnu kutiju s upisnom knjigom i žigom.

Vidici s vrha (1153 m ) uglavnom su orijentirani prema sjeveru na dolinu Kupe iznad koje se na slovenskoj strani uzdiže Kuželjska stijena, a na hrvatskoj strani Špičasti vrh.

Krećemo iz Krasna - najprije strmim šumskim usponom, pa dalje preko valovitih Krasnarskih jezera prema domu pod Vučjakom. U nedjelju se u Krasno vraćamo preko Malog Rajinca.

Nakon kave u Sviščakima vraćamo se busom do Okrogline 1156 m odakle ćemo krenuti na planinarenje. Put nas vodi dijelom iznad Mrzle doline te dolazi na otvoreni dio Kuteževskog dola te se ispod Gradišča (874 m) - gdje je bilo prapovijesno naselje naseljeno prije rimljana) uspinjemo desetak minuta do planinarske kuće na Kozleku 997 m. Nakon predaha krećemo prema Trpčanama te u gostioni "Kovčanija" objedovati.

Nakon ručka oko 17 h krenut ćemo za Rijeku.

Nakon ugodne vožnje autobusom od Jelačićevog trga do Vagabundine kolibe (868 m) prijavit ćemo se organizatorima pohoda PD "Strilež" i pridružiti se ostalim planinarima u tradicionalnom zimskom usponu na Viševicu (1.428 m). Staza je srednje teška, ali tradicionalno na ovom pohodu prekrivena snježnim pokrivačem zbog kojeg nemojte zaboraviti gamaše. Dolaskom na greben do vrha ćemo stići u pratnji vjetra i niske temperature. S vrha se pruža lijep pogled na okolne planine i doline.

Okupljamo se u centru Klane te zajedno s domaćinima iz PD Pliš i drugim planinarima krećemo na njihov tradicionalni zimski pohod.

Uspon započinjemo od sela Bjelsko. Nakon sat vremena dolazimo pred dom i teža grupa odmah nastavlja s usponom do vrha još tridesetak minuta. Na dijelu od doma do vrha Kleka trebaju malo raditi i ruke. Kad je puno snijega ili leda dobro dođu i dereze.

Popodne u Ogulinu razgledavamo Zavičajni muzej s alpinističkom zbirkom i spomen-sobom Ivane Brlić-Mažuranić. Izlet zaključujemo posjetom Mini sirani Mišćević.