Budući da je Staza kamenih stupi ipak prestrma za dan poslije Uskrsa, na greben iznad Vinodolske doline popet ćemo se Putem mrgilja.

Nekada su brojni pješački putovi bili ključni za život stanovnika Vinodola. Njima su prelazili strme litice Gornje strane – visoravni na prijelazu Primorja prema Gorskom kotaru – kako bi stigli do svojih polja i pašnjaka u Gori. Ondje se obrađivala plodnija zemlja, napasala stoka te skupljalo drvo i sijeno. Ljeti su ljudi boravili u jednostavnim kućicama uz vrtove, a s dolaskom jeseni vraćali su se u dolinu opskrbljeni hranom i drvima za zimu.

Takvi su putovi bili dugi i naporni: satima se hodalo uzbrdo, često pod teretom i u lošoj obući. Najteži su bili prijelazi preko litica, gdje su se kroz stijene provlačile uske i strme staze. Na ovom izletu proći ćemo dijelom tih starih putova i barem nakratko osjetiti kakav je bio nekadašnji život između Doline i Gore.

Iz Rijeke vozimo prema Križišću, a zatim Vinodolskom dolinom do Bribira. Ako bude dovoljno vode, kratko ćemo se zaustaviti kod vodopada Sakalj u zaleđu Crikvenice.

Automobile ostavljamo u blizini sela Podskoči kod Bribira. Od crkvice sv. Martina krećemo u uspon Putem na Pokojišća, najatraktivnijim dijelom Francuskog puta – ceste građene između 1809. i 1813. godine koja je povezivala Selce s Karolinskom cestom. Nakon oko dva kilometra uspona izlazimo na greben na oko 500 metara visine, gdje se spajamo sa Stazom litica.

Nastavljamo grebenom uz otvorene poglede na Vinodolsku dolinu i more te zastajemo na vidikovcima Kacalj i Kuk. Posebno zanimljiv dio čeka nas na prilazu stijeni Kuk: kratki uspon vodi preko sipara i stijena, a na pojedinim mjestima potrebno je pomoći se rukama. Izloženost, strmina i kameni teren daju ovom dijelu staze gotovo alpski ugođaj, tim više što se ondje nalaze ostaci topničkih položaja iz Prvog svjetskog rata.

Nakon toga spuštamo se Putem prema Stapici, najstarijim kolnim putem za pristup šumi. Trasa je kratka i strma, s nagibom do 25 %, uz kamene rubne blokove i kose kamene pragove koji su sprječavali ispiranje materijala s kolnika. I stari putovi na Pokojišća i prema Stapici omeđeni su kamenim kolobranima – mrgiljima – prema kojima je i turistička staza Put mrgilja dobila ime.

Usput ćemo zastati i u napuštenom selu Bočan. Danas su kuće bez krova i djelomično urušene, ali se još mogu vidjeti ognjišta, kamene stube, suhozidi i veliki potporni zidovi koji svjedoče o nekadašnjem životu. Većina kuća imala je vlastiti izvor vode.

Na kraju izleta, ovisno o dogovoru s vozačima, možemo prošetati Bribirom ili popiti kavu s pogledom na more u Selcu ili Novom Vinodolskom. 

Ne zaboravi ponijeti osnovnu planinarsku opremu.