I u 2025. godini, svibanj je rezerviran za višednevnu avanturu po planinama Dalmacije, a naša destinacija ovaj je put Vrgorsko gorje i južno Biokovo. U četiri dana obići ćemo 4 najatraktivnija vrha ovoga kraja, ujedno i kontrolne točke HPO-a - Sutvid i Sokolić na Riliću donose nam miris mora, stražareći gordo nad pitomim makarskim primorjem, dok se u njihovu zaleđu jednako strmo uzdižu oštre i surove stijene Matokita i Svetog Mihovila. Upravo je ovdje svoj put ka najvišim svjetskim vrhuncima i alpinističkoj besmrtnosti započeo i legendarni Stipe Božić. 

1. dan: Vozimo se prema Vrgorcu – gradu poezije, jagoda i dalmatinskog pršuta. Iz samog centra grada uspinjemo se, u početku postepeno, a zatim sve stmije ka grebenu Matokita. Atraktivan hrbat na dijelovima je veoma uzak, a s obje njegove strane obrušava se duboka provalija. Tijekom cijelog uspona pruža se spektakularan pogled na Vrgorac u podnožju te Ljubuški s druge strane polja, dok se sa samoga vrha – Sv. Roka (1.062 m) odlično vide Pelješac i Hvar na jugu, Čvrsnica, Vran, Prenj i Velež na sjeveru i sjeveroistoku te Biokovo, Sv. Mihovil i Šibenik na zapadu. Nakon odmora na vrhu, spuštamo se drugom stranom, starim pastirskim putem do sela Ravča, odakle nastavljamo autima do planinarskog doma Velobrdski ledari pod Biokovom. 

Dužina: 8 km; visinska razlika uspona i spusta: 850/750 m; vrijeme hoda: 6 h

 2. dan: Nakon dana planinarenja po dalmatinskoj Zagori, spuštamo se na more, do priobalnog naselja Živogošće. Odatle se autima uspinjemo do zaselka Gornje Kuće i dalje cipelcugom do napuštenog naselja Kolovrat pa strmim i suncu izloženim putem do prijevoja Prosika. Od prijevoja se slabije markiranim bespućem, skakućući s kamena na kamen, uspinjemo na najviši vrh Sutvida – Veliku Kapelu (1.155 m). Impresivan pogled s najvišeg vrha jugoistočnog dijela Biokova (Rilića) otvoren je u svim smjerovima. Povratak s vrha započinjemo spustom na drugu stranu, prvo s kamena na kamen, a zatim serpentinama po starom pastirskom putu, natrag do zaselka Gornje Kuće.

Dužina: 12 km; visinska razlika uspona i spusta: 1.100/1.100 m; vrijeme hoda: 7 h

3. dan: Planinarenje s mirisom soli i mediteranskog bilja nastavljamo kraćim, ali ništa manje zahtjevnim usponom na Drveničke stine. Po dolasku u zaseok Selo nad Drvenikom penjemo se dobro građenim starim „duhanskim“ putom do prijevoja između vrhova Sokolić i Krive Toke. Od ovoga mjesta počinje drugi, zahtjevniji dio ture gdje napredujemo hodajući rubom ponora po oštrom, surovom kamenjaru, mjestimice provlačeći se kroz gustu nisku makiju. S vrha Sokolića (788 m), kao i s grebena, lijep je pogled na Drvenik u podnožju te, za lijepa vremena, na Pelješac, Korčulu, Lastovo i Hvar. Povratak je istim putem, a tko želi, može se nakon naporna planinarenja osvježiti kupanjem na nekoj od brojnih plaža Makarske rivijere.

Dužina: 7 km; visinska razlika uspona i spusta: 800/800 m; vrijeme hoda: 5 h

4. dan: Posljedi dan ovogodišnje dalmatinske ture rezerviran je za Mijoviju, tj. Sveti Mihovil – 1.245 m visok vrh kojeg zbog njegova markantnog izgleda i 600 m visokih stijena nazivaju i dalmatinskim Matterhornom. Nije stoga neobično da se baš ovdje, u njegovo podnožju, u malom zagorskom selu Zavojane rodio najpoznatiji hrvatski alpinist, legendarni Stipe Božić. Iz zavojanskog zaseoka Podastine, lijepo građenim putem penjemo se do prijevoja pa, kao i prethodnih dana, po zahtjevnom terenu s kamena na kamen, u pomalo alpinističkom, Stipinom duhu, do vrha. S vrha se istim putem vraćamo do prijevoja pa zatim na drugu stranu do nedovršene planinarske kuće Studenka. Odavde je moguć uspon i na Veliki Šibenik, 1.314 m visok najviši vrh Vrgorskog gorja. Spustom do zaseoka Bokšići završava naša četverodnevna tura.

Dužina: 7 km; visinska razlika uspona i spusta: 800/600 m; vrijeme hoda: 4 h (s usponom na V. Šibenik: 12,5 km; 1.250/1.050 m, 7 h)