Ovaj izlet podijelili u dvije grupe: prva, namijenjena planinarima, obići će jezera i popeti se na obližnji vrh Medvjeđak, dok će druga, namijenjena izletnicima i djeci, u laganoj šetnji obići jezera uzduž i poprijeko.

Plitvička jezera ubrajaju se u najljepše prirodne znamenitosti Europe, a 8. travnja 1949. godine Sabor Narodne Republike Hrvatske proglasio ih je nacionalnim parkom. Trideset godina kasnije, ljepotu ovog prirodnog fenomena uvidjela je organizacija Ujedinjenih naroda te je cijelo ovo područje uvrstila u Listu svjetske kulturne prirodne baštine od opće i izuzetne vrijednosti za čovječanstvo. To je šumoviti planinski predio koji mjestimično poprima prašumske oblike i kroz koji se, jedno ispod drugog, niže šesnaest prekrasnih jezera i jezeraca kristalne modrozelene boje. Vodom ih pune mnoge rječice i potoci, a međusobno su spojena pjenušavim kaskadama i šumnim slapovima, među kojima je i slap potoka Plitvica, visok 78 metara. Svako od jezera ima više narodnih imena, a vrlo su poznate i legende o njima. Najpoznatija od brojnih legendi svakako je ona o Crnoj kraljici. Prema njoj, Plitvička su jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, žvotinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavila Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom. Ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo dok razina vode nije narasla dovoljno da oformi jezera. I od tada u tom kraju nikada ne nedostaje vode. Uz mnogobrojne vrste ptica i sitne divljači, u nacionalnom parku Plitvička jezera ima i srna, medvjeda, vukova, divljih svinja, divljih mačaka, a u vodama pastrva. Tijekom obilaska šetnice, kraj svakog imenovanog jezera naći ćete ploču s njegovim imenom, površinom i dubinom. Slične oznake susrest ćete i o drugim pojavama, kao to su narodni nazivi nekih slapova ili neke značajne karakteristike fenomena prirode. Nakon dolaska našeg autobusa do ulaza u Nacionalni park i kraćeg odmora uz dogovor o detaljima izleta, razdvojit ćemo se na dvije spomenute grupe od kojih će svaka krenuti svojim putem, da bi se kasnije opet susrele i zajedno vratile u Rijeku.

Grupa A

Od ulaza broj dva krećemo prema šumovitom i osamljenom vrhu Oštrog Medvjeđaka (889 m) koji se uzdiže iznad područja Plitvičkih jezera. Staza se najprije lagano spušta, a zatim kroz šumu u blagim zavojima 40 minuta penje do Hrnjakuše, dijela na kojem je padina prekrivena paprati. Odatle ponovno ulazimo u šumu i penjemo se na prijevoj između Oštrog i Tupog Medvjeđaka, te u nekoliko oštrih serpentina dolazimo do vrha. Na vrhu je žig Hrvatske planinarske obilaznice uzidan u stijeni, a sam vrh je umjetno napravljeni stup od naslaganog kamenja. S vrha Oštrog Medvjeđaka nastavljamo prema Tupom Medvjeđaku (868 m ) i Turčiću (801 m) te prema ULAZU 1 - Rastovača odakle krećemo u razgledavanje jezera. Posebnost staze koja povezuje vrhove Medveđaka su stare bukove šume prepuštene prirodnom razvoju. Upravo je to jedan od uvjeta bogatstva i raznolikosti ovog područja biljnim i životinjskim svijetom, posebno vrstama koje su zbog sve manjeg broja takvih staništa u svijetu rijetke i ugrožene. Od velikih zvijeri utočište ovdje nalaze: vuk (Canis lupus L.), ris (Lynx lynx L.), te smeđi medvjed (Ursus arctos L.) po kojem je čitav masiv dobio ime. Na stazi je moguće pronaći tragove i čuti glasanja rijetkih i zanimljivih vrsta faune (sisavci, ptice) te ovisno o godišnjem dobu uživati u raznolikosti flore. Duž staze postavljeni su poučni panoi koji upoznaju posjetitelja sa šumskim ekosustavom te drugim prirodnim posebnostima i znamenitostima. Potpuni doživljaj Nacionalnog parka Plitvička jezera nije moguć bez upoznavanja šumskih ekosustava koji prekrivaju više od ¾ njegove površine.

Vrhovi Medvjeđaka:

Oštri Medveđak (889 m) Umjetno načinjena zaravan od naslaganog kamenja, velika 4x20 m, najviši je vrh Medveđaka. Vidik seže na Ličku Plješivicu, dolinu Une (Bihać), dolinu Korane, Drežnik Grad, Selište Drežničko, Rakovicu, Vaganac i Ličko Petrovo Selo.

Tupi Medveđak (868 m) Odavde je impresivan pogled na 6 Plitvičkih jezera (Prošćansko jezero i Ciginovac, Okrugljak, Galovac, Gradinsko jezero te Kozjak), Ličku Plješivicu i Malu Kapelu. Ovaj vršak obrastao je bukvom i javorom gluhačem. Južnu padinu ispod samog vrha čini kamenjar žestike (Rhamnus falax Boiss.).

Turčić (801 m) Najniži vrh Medveđaka s kojega se pruža dojmljivi pogled na jezero Kozjak, hotel „Jezero“, okolicu Velikog slapa te sela Poljanak i Plitvica. Za lijepog i vedrog dana vidi se Bjelolasica, najveća planina masiva Velike Kapele.

Grupa B

Cilj ove grupe je obići stazu oko svih jezera Nacionalnog parka. Taj je put vrlo poznat i malo je onih koji o njemu ne znaju baš ništa. Zato samu stazu nećemo posebno opisivati, ali ćemo reći nešto o jezerima. Ona se dijele na dvije cjeline - Gornja i Donja jezera. Do Donjih jezera provozat ćemo se električnim vlakićem, a zatim prošetati od slapa Plitvica do jezera Kozjak, te Gornja jezera razgledati sa turističkog brodića.
Na nepropusnoj podlozi nastala su Gornja jezera: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Burgeti i najveće plitvičko jezero – Kozjak. Donja jezera: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod, kanjonski udubljena u vapnenačku podlogu, dio su propusnog područja, gdje voda ponire i gubi se kroz brojne pukotine u podzemlje. Na površini između isprepletene mreže brojnih udubljenja zvanih vrtače, kao “tornjići”, strše vapnenački blokovi.
Gornja jezera napajaju Bijela i Crna rijeka, a na kilometar od ušća u Prošćansko jezero spajaju se u Maticu. U Prošćansko jezero uz jugozapadni zaljev Liman utječe i manji potok Sušanj, dok cijelom zapadnom obalom nailaze manja vrelca s kraćim tokovima. Slične pritoke utječu u jezero Kozjak kao što su potok Matijaševac i Jasenovački potok, dok potok Silicu u Kozjačkoj dragi možemo smatrati bujicom.
Značajna pritoka Kozjaka na istoku je Riječica u duboko usječenoj i od bujne šume skrivenoj i razvedenoj dolini s brojnim sedrenim kaskadama i bistrim dolomitnim izvorima. Na kraju jezerskog sustava nailazimo na potok Plitvicu s pritokom Sartuk koji posjeduju, kao i Crna i Bijela rijeka, svojstva krših izvora i vodotoka. Napuštajući svoj kanjon preko plitvičke visoravni, ruši se potok Plitvica 78 metara visokim slapom u donjojezerski kanjon i spajajući se s vodama Novaković broda u Sastavke, rađa rijeku Koranu.


Grupa B započinje na južnom ulazu ("Ulaz 2") i omogućuje obilazak cijele jezerske zone Parka šetnjom. Program uključuje šetnju istočnom obalom jezera "Kozjak", zatim povrh istočne strane kanjona "Donjih jezera" sve do "Velikoga slapa". Na povratku, uživat ćete u obilasku povrh zapadne strane kanjona i uz zapadnu obalu jezera "Kozjak", a potom stazom povrh uzvišenja "Stubica" s čijeg se "Tomićeva pogledala" pruža najljepši pogled na "Ciginovac" i prostranstvo "Prošćanskoga jezera". Po silasku sa "Stubice" šetnja se nastavlja uz "Gornja jezera". Slijedi prelazak jezera "Kozjak" kratkom brodskom linijom i dolazak na polaznu točku " "Ulaz 2".