Markacisti su ljudi koji se brinu za stvaranje i održavanje markiranih puteva. To su putevi (staze) koji imaju svoj početak i kraj (vode ili do vrha neke planine ili do nekih lijepih mjesta) ili obilaznice (vezni put, transverzala). Markirani putevi služe planinarima da prateći markacije mogu ići po putu koji je već netko odabrao, markirao i utabao kao najlakši ili najatraktivniji.

Markiranje je u Hrvatskoj započeto još davne 1882. godine kada je tadašnji tajnik HPD-a Levin Schlosser-Klekovski označio četiri staze na Medvednici.

Naše planinarsko društvo odnosno Odsjek za planinarske putove PD Kamenjak Rijeka održava i markira 66 odnosno 198,2 km planinarskih putova na područjima Gorski kotar sjeverni dio, Jadranski otoci sjever, Sjeverni Velebit, Srednji Velebit.

Osim vrha Kamenjak kao matičnog vrha Društva Odsjek za PP Kamenjak vodi brigu i o ovim putevima i obilaznicama:

• Hahlićka obilaznica
• Obilaznica Tršćanskim krajem
• Tramuntana na otoku Cresu
• Staze na Otoku Pagu do vrha Sv. Vid
• Primorski uzdužni put i druge staze na Sjevernom Velebitu
• Podgorske staze na srednjem Velebitu

Također, Odsjek za PP Kamenjak je kreirao i održava sljedeće poučne i turističke putove:

• Poučna staza "Šuma Striborova" na Biviu
• Šetnice na Platku
• Šetnica Zeleno-plava Rijeka

Markacisti postavljaju i vode brigu o žigovima i upisnim kutijama na vrhovima planina.

Isto tako na putevima na kojima je potrebno postavljaju i klupice za odmor.

Oznake na planinarskim putovima

Komisija za planinarske putove HPS-a je 1995. godine propisala izgled i dimenzije svih markacija na planinarskim putovima u Hrvatskoj i od tada se one dosljedno primjenjuju.

Osnovna markacija

1. Okrugla markacija - osnovna je oznaka u markiranju (više od 75%) i ona se postavlja kad god je to moguće. Okrugla markacija sastoji se od bijeloga kruga promjera 6 cm okruženog crvenim prstenom širine 3 cm.

2. Pojasna markacija - postavlja se na tanko drvo i metalne cijevi, promjera manjeg od 6 cm, gdje se ne može postaviti okrugla markacija. Sastoji se od tri po­jasa: jednog bijele boje (6 cm) i dva crvene boje (3 cm).

3. Dvostruka pojasna markacija - kada u blizini nema drveta debljeg od promjera prsta, postavlja se, radi bolje uočljivosti, dvostruka pojasna markacija (dva pojasa bijele i tri pojasa crvene boje).

Pomoćne markacije na tlu

4. Okrugla markacija s dodatnim crtama - postavlja se na kamenju, a dvije dodatne crve­ne crte (»repići«) usmjerene su prema najbližim susjednim markacijama.

5) Crvena crta - postavlja se na niskom kamenju na livadi, ili u kamenjaru, između dviju markacija, osobito tamo gdje staza nije dovoljno vidljiva ili je nema. Crta mora biti vidljiva iz oba smjera, dugačka je oko 20 cm a široka 3 cm. Na tamnom kamenju crta se bijela crta. Ako staza skreće crta se lomi u smjeru prve iduće markacije.

Dodatne oznake uz okrugle markacije

Crtaju se uz okrugle markacije, bijelom ili crvenom bojom.

6. Oznaka X ispod okrugle markacije postavlja se 30 do 50 metara prije križanja markiranih putova, i to samo ispod okrugle markacije. Ova je oznaka vrlo važna jer upozorava planinare da slijedi križanje markiranih putova.

7. Strelica ispod okrugle markacije označava da put naglo mijenja smjer.

8. Slova ispod okrugle markacije jest kratica koja označava da tim putom vodi trasa planinarske obilaznice. Najčešće je to jedno slovo, katkad dva, a rjeđe 3 do 4 slova (npr. IPP - Istarski planinarski put, GPP - Goranski planinarski put).

9. Brojka ispod okrugle markacije predstavlja brojčanu oznaku markiranog puta. Crta se na početku puta, iza križanja putova i povremeno na putu. Dok su nekad brojkama bili označeni samo poneki planinarski putovi početkom 2016.g. dogovoreno je da će se brojčanim oznakama obilježiti svi planinarski putovi u Hrvatskoj.

Pomoćne oznake na livadama ili u kamenjaru

10. Drveni kolci ili metalne cijevi - učvršćuju se u tlu naslaganim kamenjem ili betoniranjem, a pri vrhu motke postavlja se pojasna markacija.

11. Gotovi betonski stupići - tvornički izrađeni (10×15×100 cm ili sl.), mogu se ukopati na livadama na kojima nema prirodnog kamenja.

12. Naslagano kamenje - u obliku stošca, visine pola do jednog metra (bez kolca ili stupa), s markacijom na najvišem kamenu.

13. Kameni čunj - sastoji se od velikog kamena, na kojem je nešto manji, na njemu još manji itd. Postavlja se na kamenitom terenu gdje put nije vidljiv. Na kameni čunj ne stavljamo markacije, jer kamenje nije učvršćeno, pa ga nesavjesni prolaznici mogu premjestiti.

Markacije koje se više ne koriste

• Usporedna markacija (bijela crta između dvije crvene crte) – ovu makraciju danas zamjenjuje crvena crta ili okrugla markacija s dodatnim crtama.

• Crveno-žuta okrugla markacija nalazila se na Europskim pješačkim putevima.

• Plavo-bijela okrugla markacija koristila se za označavanje pristupa špiljama, rijekama ponornicama, izvorima i drugim speleološkim objektima. Sada se radi jednostavnosti i do takvih objekata crtaju crveno-bijele markacije.

• Granična markacija ili zeleno-crveno-bijela markacija.

Neplaninarske oznake

• Turističke oznake na poučnim putivima, hodočasničkoj trasi, bisicklističkoj trasi, eko-stazi i dr. Mogu biti različitih oblika a ako je okrugla ne smije biti istih boja kao planinarska markacija.
  Ako dio puta označen turističkim oznakama vodi planinarskim putom ne stavljaju se obje oznake jedna uz drugu već se stavljaju naizmjenično.

• Šumarske oznake koje crtaju šumarije najčešće na drveću. Susrećemo tri tipa oznaka:

  • Oznaka šumskih odsjeka, odjela ili gospodarske jedinice – jedna do tri vodoravne bijele crte, brojka iznad i malo slovo ispod crta. Planinarske markacije ne smiju se crtati preko a najbolje niti na istom stablu pokraj.

  • Crvena ili narančasta točka na drvetu, promjera 3-5 cm, označava da je stablo predviđeno za sječu. U tom slučaju ne crtamo na to drvo planinarsku markaciju.

  • Crvena ili narančasta strelica na kamenu ili drvetu šumarska je oznaka za vlake. Uz njih obično piše V1, V2 itd.