Grupa A i B: Uspon od Bjelskog do planinarskog doma "Klek" (1000 m): oko 1 sat hoda 
Grupa A: Nakon dolaska do planinarskog doma, nastavlja do vrha Kleka.

Tradicionalni je prilaz iz sela Bjelskog na cesti Ogulin - Jasenak. Nakon uspona kroz šumu stiže se do planinarskog doma pod vršnom stijenom Kleka. Uspon od doma na sam vrh traje pola sata, trebaju povremeno i ruke (postavljene su sajle za osiguranje). 
S vrha se pružaju lijepi vidici prema Ogulinu, jezeru Sabljacima, Bjelolasici, a pogled posebno privlače slikovite stijene Klečice.

Prema narodnoj predaji, vrh Kleka je okupljalište vještica u olujnim noćima pa su one postale svojevrstan simbol Kleka i Ogulina. Klekova stijena ispod vrha bila je prva škola hrvatskih alpinista i u njoj je izveden velik broj prvenstvenih penjačkih uspona. 

U Ogulinu polaznici planinarske škole i ostali zainteresirani planinari posjećuju u srednjovjekovnom Frankopanskom kaštelu, sagrađenom oko 1500 godine, Zavičajni muzej u kojem se nalazi između ostalih (poput zbirke Ivane Brlić Mažuranić, rođene u Ogulinu 1874.) i alpinistička zbirka.

Ogulin je za planinare važan jer je odavde 1874. godine započeo razvitak hrvatskog planinarstva i alpinizma. U alpinističkoj zbirci mogu se vidjeti zanimljivi izlošci poput dnevnika i cipela prvih penjača na Kleku, kamen s vrha Mount Everesta koji je donio Stipe Božić, dokumenti i slike s hrvatskih himalajskih ekspedicija, penjački vodiči nedavno preminulog Stanka Gilića i drugo. 

U samom središtu grada Ogulina nalazi se fenomen hidrogeološkog spomenika prirode. Kanjonom kroz samo središte grada, svoj tok završava rijeka Dobra - ponire ispod kamenih i strmih litica u ogromnom otvoru: Đulin ponor se sa špiljom Medvedicom nastavlja u najduži speleološki objekt Hrvatske. Do sada je istražen čak 15 701 metar sustava.

Prema legendi Đulin ponor dobio je ime po mladoj djevojci Đuli koja je u 16. st. živjela u Ogulinu. Legenda kaže da su Đulu roditelji obećali starijem plemiću za ženu. U to doba su se vodile velike bitke sa Turcima, te je u Ogulin stigao mladi krajiški kapetan Milan Juraić. Milan je branio frankopansku utvrdu u Tounju. Prema legendi, Milan i Đula su se zaljubili na prvi pogled. No, Milan je smrtno stradao u jednoj od bitaka sa Turcima. Čuvši za tu vijest, Đula se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor rijeke Dobre, te od tada Ogulinci zovu taj ponor Đulinim ponorom.
Đulin ponor nalazi se u središtu Ogulina. Dubok je 40 metara. Njime završava živopisni klanac rijeke Dobre koja nestaje u dubinu zemlje pod kamenom liticom. Nad liticom je smješten stari frankopanski grad Ogulin (Frankopanski kaštel) sagrađen početkom 16. stoljeća. Đulin ponor prima poplavne vode rijeke Dobre kada se povisi vodostaj u kanjonu. Izletnici i turisti ovaj hidrogeološki spomenik prirode mogu razgledati s dva vidikovca koji se nalaze u blizini Frankopanskog kaštela i drugi nasuprot njega u Parku izviđača. Kamene litice Đulina ponora često su vježbalište alpinista, a podzemni svijet Ogulina privlači speleologe.

Na kamenoj litici vrlo lako možete uočiti profil muškarca, za koji narod kaže da je to kapetan Milan koji gleda kuda je nestala njegova Đula.

Nakon razgleda muzeja i penjanja na Klek idemo na degustaciju i kupnju sireva u mini siranu Mišćević u Josipdolu.